Kao kad sam bio dijete ili, kako bi se reklo, kad sam bio u najboljim godinama, kad o ničemu ne znaš puno, a i nije te briga previše za tu činjenicu. Ne tako davne 1993. godine, sjećam se kao danas te kasnojesenske večeri, kako mi je srce zatitralo. Ne, nije ono što mislite. Sjećam se da je u dvije tanke crne pločice, diskete od 3,5 inča, kapaciteta po 1,44 MB, došla ona. Očarala me izgledom, zvukom i karakterom. Bila je to nova video igra. Bio je to Doom. Nakon tjedana i mjeseci igranja kojekakvih arkada poput Prince of Persia i LHX avio-simulacija na monokromatskom narančastom ekranu našeg obiteljskog PC-a AT 486, sada sam konačno vidio sve ono što sam čuo da Wolfenstein 3D ima, ali puuuno bolje. Budućnost je stigla ranije no što sam očekivao. Pa zar će sada sve dolaziti na samo dvije diskete koje mogu stati u nešto veći džep? Imat ćemo knjige, tisuće stranica nekog testa, možda i neke skenirane sličice na njoj u BMP ili TIF formatu, sve znanje s naših kućnih polica knjiga na nečemu što možemo okolo nositi samouvjereni u svoje znanje kao da smo kakvi prosvjetitelji na putu za Dar-es-Salaam, kako bismo poučili afrički narod suvremenim znanjima europskih civilizacija.
Kada sam sjeo i počeo igrati Doom, nisam tada znao da sam se time nesvjesno učlanio u FPS žanr i da ću mu pripadati sve dok, nakon neumornih mjeseci igranja i uludo utrošenih tisuća sati mog privatnog mladog života, konačno nisam došao do zadnjeg nivoa igre i ubio tu ružnu bubu nalik ogromnom pauku i vidio zlatno-plamteći suton u završnoj sceni igre. Životni doseg vrijedan divljenja jednog tinejdžera. Od tada se nisam vratio Doomu sve dok ga nisam ponovno zaigrao na našem VIDI X-u tek zabave radi.
Baš sinoć me igranje nove inačice hrvatske igre Serious Sam 4 u našoj redakciji, nekoliko sati prije svjetske premijere očito budućeg svjetskog hita, prisjetilo početka stvaranja te, danas svjetski popularne, franšize. Nosili smo tada u ime našeg PcPlaya, prije dosta godina iz usluge, prvi demo CD Serious Sama raznim proizvođačima video igara na sajam video igara E3 u Los Angeles kako bi veliki izdavači, bez kojih se tada nije moglo ništa, vidjeli što radi fantastična mala ekipa u Zagrebu zvana Croteam, a koja je kreirala tu svoju prvu igru koja će postati poznatija i od Dooma. Dečki su to iskoristili, ugovorili svog izdavača i dokazali da su svjetska klasa.
Zadnja verzija Serious Sama koja se pojavila na tržištu baš dok pišem ovaj uvodnik, a koju smo prije par dana „skinuli“ na redakcijsko računalo, više nije mogla biti na disketi već zauzima gotovo 42 GB diskovnog prostora. Izraženo u malim disketama na koje je nekad stalo cijelo prvo izdanje Doom-a, to iznosi gotovo nevjerojatnih 29862 disketica od 3,5 inča.
Igre su postale opaki biznis. Diskete nisu imale šanse. Video igre čeka nevjerojatno svijetla budućnost. Zahvaljujući brzom širokopojasnom internetu, 4-5-6 G-u i činjenici da se ljudi vole igrati i da je to jedna od rijetkih zabavnih stvari koje ljudi mogu bezbrižno raditi kada su u izolaciji, taj biznis danas prihoduje čak 159 milijardi zelembaća godišnje. Prihoduje dolare čak i od milijarde ljudi koji te iste igrače gledaju preko Interneta kako igraju.
Koliko svijetla budućnost čeka proizvođače igara, pokazuje nevjerojatna vijest ovog mjeseca da su dvije tvrtke za game development, Big Blue Bubble i Nanobit, osnovane tek prije 15 godina (od tada praktički zagrebačkih klinaca), prodane za nevjerojatnih 76 milijuna kanadskih, odnosno 148 milijuna američkih dolara. Kupci obiju tvrtki su švedske tvrtke. Obje tvrtke su prodavale tzv. casual igre za mobitele koje ljudi igraju u vrijeme dokolice, dok čekaju autobus ili da im ručak bude gotov. Dečki pak iz poznatog hrvatskog developerskog malog diva, Infinuma, privukli su pažnju Porsche digitala koji će s njima osnovati razvojni centar u Hrvatskoj. U ovom trenutku znam bar još 15-tak tvrtki u Hrvatskoj koje idu istim putem i koje će kroz 5 godina doživjeti istu lijepu sudbinu ako budu pametni, uporni i vrlo fokusirani na svoj cilj.
Veseli me da je VIDI X krenuo u škole i nadam se da će neki klinci jednom na njemu pokrenuti bar prvu verziju Serious Sama (kao što sada mogu pokrenuti Doom) i biti inspirirani da i oni naprave nešto slično jer svijet samo čeka dobre ideje. Došlo je vrijeme berbe plodova. Mjesta ima za sve. Uživajte u našem odlično pripremljenom prvom jesenskom izdanju s detaljnim usporednim testovima atraktivnog hardvera i nekoliko zaista nevjerojatno zanimljivih cool tech priča. VIDImo se.

Sadržaj časipisa Vidi 295 potražite na ovom linku!