S jedne strane su igrači željni novih iskustava i promjena te vjerni Nintendovi fanovi, koji će analizirati, objašnjavati i braniti svaki potez vrckaste kompanije iz Kyota. S druge su igrači naviknuti na određeni standard u pogledu grafike i „ozbiljnosti“ priča u igrama, na čije se prohtjeve Nintendo uglavnom oglušuje. Pripovijest se ponavlja s Nintendo Switchem (u nastavku teksta NS), uzbudljivo čudnovatim hibridom između kućne i prijenosne konzole.
Totalno drukčiji od drugih
Je li NS konzola nove generacije? Gledajući (neslužbene) specifikacije na papiru, mnogi će olako zaključiti da nije. Nintendo je bio uobičajeno tajnovit oko točnih specifikacija, što nije spriječilo hakere s TechInsightsa i iFixita da rastave hardver na proste faktore i (raz)otkriju sve što se nalazi u NS-u. Zahvaljujući njima, znamo da NS pogoni „običan“ Tegra X1 T210 CPU te pripadajaći mu GM20B Maxwell GPU, uz pomoć 4GB RAM-a (2 x 2 GB). Tegra X1 T210 je osmerojezgreni procesor iz Nvdijine radionice, čije četiri snažnije ARM Cortex A57 jezgre rade na 1,9 GHz, a četiri slabije Cortex A53 jezgre na 1,3 GHz. Grafička kartica s 256 CUDA jezgri radi na taktu od 1000 MHz.
NINTENDO SWITCH Sidrište je apsolutno rudimentarno, izgledom i mogućnostima povezivanja. Osim ležišta za tablet, sa stražnje strane ima utore za USB-C, HDMI i 3 USB kabela
Međutim, NS ne koristi svu snagu procesora i grafičke kartice. Radni takt svih jezgri procesora na NS-u je zaključan na 1,020 GHz, a frekvencija GPU-a na siromašnih 307 MHz u prijenosnom načinu rada. Kad je konzola postavljena u sidrište (dock), takt se diže na 768 MHz, što teoretski omogućuje renderiranje slike u Full HD rezoluciji, u 60 FPS-a. U pogledu čiste snage, NS se ne može mjeriti s PS4 (Pro) i Xbox One konzolama. No to nije ni poanta NS-a.
Poanta ove konzole je objediniti najbolje od oba svijeta - igranje u Full HD rezoluciji na velikom TV-u s pravim kontrolerom te igranje u pokretu. Osnovu NS konzole čine tablet, sidrište (koje funkcionira slično kao Windows Continuum) te dva odvojiva kontrolera (Joy-Con). Joy-Conovi se mogu montirati na tablet dok tamanite Bokobline u pokretu ili na ležište za kontroler (grip) kad se igrate na kauču. U usporedbi s tradicionalnim kućnim konzolama, NS možete uzeti bilo kad i ponijeti ga bilo gdje (u školu, na posao, na WC), igrajući jednu te istu igru sa TV-a na tabletu, i obratno. U usporedbi s tabletima i mobitelima, konzola nudi tradicionalan način kontrola, što znači da bez problema možete igrati igre koje se svrstavaju u klasične žanrove (FPS, RPG, akcijske avanture) te modernije igre, osjetljive na dodir. Zaista, zvuči kao najbolje od oba svijeta.
Nije bitna snaga, bitna je veličina
Naš prvi dojam, usprkos početnom uzbuđenju, ipak nije bio toliko pozitivan koliko smo se nadali, a glavni krivac tome je ergonomija kontrolera. Svakako, ergonomija je izrazito subjektivna kategorija. U posljednje vrijeme, kontroleri na klasičnim konzolama (PS4, Xbox One) su se povećali što, osobno, meni ne odgovara. S druge strane, ti isti kontroleri mnogo bolje pašu većini mojih muških kolega, kojima je, primjerice, Xbox 360 kontroler postao premalen. Sa NS Joy-Conima nema dileme. Svi iznad 12 godina će savijati palce kako bi pronašli najmanje neugodan grip (držanje kontrolera).
NINTENDO SWITCH TABLET I WII U GAMEPAD imaju istu veličinu ekrana. Wii U gamepad ima bolje kontrole(r), ali lošiju rezoluciju (854 x 480) i svjetlinu. I naravno, ne možete ga nositi dalje od dva metra od (stacionarne) konzole. Ekran na Switch tabletu je također kapacitativni što je pogodnije za „igre s mobitela“, dok s druge strane ne možemo zamisliti neki budući Super Mario Maker na Switchu bez pravog stylusa
Stavljanje Joy-Cona u službeno, sićušno ležište za kontroler još je gora opcija. Nemamo nikakvih prigovora na raspored, tvrdoću i odziv tipaka na kontrolerima, ali bismo voljeli da su Joy-Coni površinom širi i, kod shoulder gumba, deblji. Igrajući novu Zeldu, već nakon nekoliko sati smo imali potrebu odmoriti prste. Vrlo je teško zamisliti igranje FPS igara bez najavljenog Switch Pro kontrolera, koji zasebno košta oko 500 kuna. Još jedna velika mana Joy-Con kontrolera je nezgrapno smještena antena pored metalnih dijela, zbog čega konzola često gubi signal s lijevim kontrolerom na malo većim udaljenostima.
U usporedbi s mainstream tabletima poput iPada, NS tablet izgleda kao ružno, debelo pače. Ali u usporedbi s ekranima iz prošle generacije prijenosnih konzola, tablet sa 6.2-inčnim HD ekranom (1280 x 720p, 236 ppi) predstavlja ogroman korak naprijed. Da, igranje u TV modu, odnosno kad je tablet smješten u sidrište, je oku mnogo ugodnije. Međutim, naše iskustvo igranja nije puno patilo kad smo istraživali Hyrule zavaljeni u krevetu. No, budite oprezni s umetanjem tableta u sidrište. Ekran se, prema iskustvu brojnih korisnika, lako ogrebe ako ga pažljivo i precizno ne stavite u dock. Mi smo za svaki slučaj koristili microfiber krpicu.
Što to Nintendo zapravo prodaje?
Osim konzole i nekoliko igara u vlastitom eShopu, ne puno. Moramo priznati da nismo očekivali ovako siromašan uvodni ekran. Na NS-u trenutno možete igrati i kupovati igre, čitati vijesti vezane uz Nintendove igre i proizvode, uređivati i objavljivati screenshotove te prčkati po postavkama. Nema internetskog preglednika, YouTubea, Netflixa, Virtual Consolea i sličnih servisa u kojima uživaju ne samo vlasnici konkuretskih konzola, već i prijašnjeg Nintendova hardvera (Wii, Wii U). Zatim, nema huba za online igranje i druženje, nema Miiverse društvene mreže za razmjenu komentara.
JOY-CON KONTROLERI izgledaju simpatično, ali će većini igrača i igračica biti nezgrapni za korištenje. Gumbi su mali, analogne palice imaju kratak hod, a shoulder tipke previše blizu jevdna drugoj da biste mogli opušteno imati kažiprst i srednjak na kontroleru. Također, lijevi kontroler zbog loše pozicije antene zna gubiti signal na većim udaljenostima. S pozitivne strane, u određenim igrama jedan Joy-Con kontroler može predstavljati jedan (cijeli) kontroler pa se može reći da dobivate dva kontrolera u paketu. Na NS se može spojiti do 8 kontrolera
Znamo da je konzola tek izašla i da multimedijalne mogućnosti nisu mjerilo kvalitete dediciranog igraćeg stroja (inače bismo se svi igrali na PC-ju :), ali ako su prethodne konzole već imale ovakve ili slične funkcionalnosti (a nisu mogle multitaskati), smatramo da je pomalo lijeno od Nintenda što ih nije implementirao na samom izlasku.
Općenito, dojma smo da se Nintendo malo zaletio s izlaskom ove konzole. Osim Zelde, katalog igara nije širok (velike ekskluzive poput Splatoona 2 i Super Mario Odysseya pojavit će se na policama tek krajem godine), kompetentni online servis bi trebao stići tek najesen, a Joy-Con kontrolerima potrebno je još malo dorade. Nintendo bi se trebao potruditi da potakne developere na izradu naslova jer je smisao konzole u igrama a ne u hardveru.
