AMD Threadripper Vidilab konfiguracija jača od dva Xeona - 5.0 out of 5 based on 2 votes
AMD Threadripper Vidilab konfiguracija jača od dva Xeona

AMD Threadripper Vidilab konfiguracija jača od dva Xeona

Index

Ovo će AMD-u biti ljeto za pamćenje. Na tržište su donijeli odličan proizvod za koji korisnici nemaju drugo osim riječi hvale, a mi smo Threadripper procesor iskoristili za slaganje radnog stroja koji nema konkurencije. Stroj smo isprobali u svjetski poznatoj tvrtki Microblink, koja se bavi machine learningom, a Threadripper smo sučelili s njihovom radnom stanicom na dva Xeona.


Threadripper je, prema riječima AMD-a, nastao sasvim slučajno kao rezultat aktivnosti inženjera koji su se njime bavili u svoje slobodno vrijeme, a tek kada su bili spremni za izradu i vjerovali u svoj dizajn, ideju su podijelili s ostatkom firme. Naime, za izradu jednog procesora, pogotovo jednog koji treba zadovoljiti entuzijaste kao i najzahtjevnije korisnike, potrebni su milijuni dolara i vremena za ulaganje kako bi rezultat bio uspješan. No, na temelju AMD-ovih planova za Epyc čipove, inženjeri su se dosjetili iskoristiti postojeću tehnologiju da naprave čip uistinu visokih performansi bez velikih ulaganja, a budući da je tehnologija već isprobana, bili su uvjereni u svoj uspjeh. Nešto kasnije i eto nas s konačnim rezultatom u rukama.

Cijenom prihvatljiv high-end korisnicima, ovaj procesor mogao bi uistinu zasjati pred zadacima koje trebaju rješavati kako pojedinci tako i IT tvrtke. Odlučili smo složiti radni stroj s novim Threadripper-srcem kako bismo vidjeli je li uistinu sposoban učiniti sve čime ga hvale. Naša konfiguracija sastoji se od Threadrippera 1950X, a testirali smo i slabiju verziju 1920X, koja će svojom povoljnijom cijenom sigurno privući pažnju mnogih. Tu su i 32 GB DDR4 RAM memorije te M.2 SSD. Kada već testiramo AMD-ovu ponudu, grafičku pomoć pružat će nam nova grafička kartica Vega 64. Sve napaja PSU od 1000 W, jer ne želimo da nam ponestane snage kada je najpotrebnija.

Sve smo to natrpali u Phanteksovo kućište Enthoo Luxe, koje je savršeno uspjelo udomiti naše komponente. Testovi su se sastojali od klasičnih sintetičkih analiza za lakše rangiranje procesora, a iskušali smo ga i u Blenderu, programu za 3D modeliranje i animacije, slučaju za koji se AMD i hvali da je uređaj namijenjen. Da ne ostane sve na sintetici, radni stroj Vidilab odnijeli smo u Microblink, tvrtku koja se bavi razvojem aplikacije Photomath, ali i mnoštvom drugih projekata među kojima i machine learningom. Naš smo stroj sučelili u nizu zahtjevnih testova s dvoglavom radnom stanicom Xeon. Rezultati će govoriti sami za sebe, a mi smo u najmanju ruku impresionirani performansama.


Tehnologija

Nove sposobnosti AMD-ovih procesora omogućile su izradu jačih kombinacija uz minimalne investicije u razvoj, dok su rezultati uspjeli pobijediti konkurenciju.

Threadripper procesor sastoji se zapravo od dva Ryzen osmojezgrena procesora međusobno povezana AMD-ovom tehnologijom u cjelinu koja obara rekorde, a koju su u mogućnosti prodavati po iznimno povoljnim cijenama. Kod nas su se našla dva primjerka. Model 1950X koji predvodi ovu seriju sa 16 jezgri te obrađuje do 32 dretve u isto vrijeme i model 1920X, njegov  manji brat koji ima 12 jezgri te može istovremeno obrađivati do 24 dretvi istovremeno. Na tržištu postoji još i 1900X sa 8 jezgri i mogućnošću obrade 16 dretvi u isto vrijeme. Osim novih procesora, tu je i nova x399 platforma koja ih podržava te je jednako važna kao i sami procesori.

tehnologija 1TR4 socket za AMD Threadripper liniju dolazi iz serverskih korijena gdje ovolike dimenzije nisu ništa novo. Pinovi su sada na ploči radi sigurnosti. 

Naime, zbog načina spajanja dva Ryzen procesora u jedan Threadripper, moguće je korisnicima ponuditi 64 PCIe linije Gen. 3 nevezano za koji se procesor odlučite. Tu je i osam utora za memoriju DDR4 koja radi u konfiguraciji quad-channel te podržava do 2TB radne memorije s mogućnošću ispravljanja grešaka pomoću ECC protokola.  Iako biste možda pomislili da nema razlike između Ryzena 7 1800X i Threadrippera 1900X, ona se krije u tome što se i najslabiji Threadripper sastoji od dva Ryzena te nudi sve pogodnosti kao i skuplje verzije, namijenjena onima koji nemaju potrebu za velikim brojem jezgri, ali i dalje žele 64 PCIe linije za spajanje eksternih kartica i diskova velikom brzinom. Ideja je da u slučaju kada vam zatreba veća procesorska moć to i dobijete jednostavnom zamjenom za jači Threadripper čip. To je impresivna informacija, pogotovo kada je stavljena u perspektivu, jer Intel na konkurentskoj platformi ograničava što vam je dostupno prema procesoru koji uzmete. Tako najjači procesori na 2066 platformi imaju maksimalno 44 PCIe linije, dok slabije verzije dobivaju pristup 16 ili 28 PCIe linija.

tablica 1Testni rezultati

Koliko linija treba?
Da se podsjetimo, linije PCIe jedan su od najbitnijih faktora kada kupujete jače računalo za koje se očekuje visoka razina produktivnosti, jer primjerice grafička kartica već zauzima 16 linija, USB 3.1 zauzet će dvije, svaki M.2 SSD zauzeti će četiri PCIe linije, a svaka dodatna kartica trebat će slobodnih linija PCIe za komunikaciju s procesorom. Naravno, to ne znači da na računalu sa samo 16 PCIe linija ništa osim grafičke kartice neće raditi, nego će računalo dodjeljivati linije po potrebi, ali kao što smo naveli, ako od svojeg sistema očekujete maksimalne performanse, ovo je jedan od prvih bottlenecka koji će se pojaviti. Zato ste prije bili primorani plaćati desetke tisuća kuna premda vam možda snaga skupljih procesora i nije bila potrebna. Ovdje dolazi Threadripper sa svojom ponudom koja ruši dosadašnji monopol u high-end računalima.

AMD-u jedino još preostaje poboljšati performanse kad su u pitanju programi koji se vrte na jednoj jezgri, jer ih u tom polju i dalje pobjeđuje konkurencija. U slučaju da i dalje želite koristiti ovaj procesor za igranje, postoji gaming opcija koja gasi jedan od dva Ryzen procesora radi brže konekcije s RAM memorijom, no poboljšane performanse teško je zamijetiti. Je li procesor sve za što smo mislili da će biti? Na to pitanje teško je dati odgovor s obzirom na činjenicu da rezultati ovise o zadacima koje na njemu planirate obavljati. AMD ističe da procesor sjaji kada se koristi za multitasking jer tada njegov paralelizam dolazi do izražaja, a pojavljivanjem sve bržih SSD-ova koji koriste PCIe za slanje i primanje podataka, 64 linije ubrzo će biti veoma korisne. Glavna konkurencija mu je Intelov deseterojezgreni procesor i9-7900X koji podržava 20 simultanih dretvi. Iako s manjim brojem jezgri, intel i dalje vodi u nekim testovima pa imajte na umu da neće svi programi moći vrtjeti 32 dretve na AMD-u, pa savjetujemo informiranje prije kupnje. Threadripperi kod nas drže cijenu od 8500 kuna za najbolji model 1950X, 1920X će vas koštati 6500 kuna, a početni model 1900X stajat će vas 4500 kuna. Matične ploče za ove procesore počinju s cijenom od oko 3000 kuna, a naša testna ploča od ASUSa stoji 4500 kuna.

Osim sintetike, realni test u Microblinku
U vrijeme testiranja konfiguracije, u našim trgovinama nije bio dostupan procesor Core i9, ali smo napravili još nešto bolje i otišli korak dalje, pa smo svoju ultimativnu konfiguraciju testirali u svjetski poznatoj developerskoj tvrtki Microblink, koja je među ostalim razvila Photomath aplikaciju. Naše računalo Threadripper u stvarnim smo testovima usporedili s njihovim build-serverima.

tablica 2Specifikacije elite: AMD i Intel high end CPU-ovi


Seciranje konfiguracije

TEMA ultimativno racunalo 3 slaganje D 1


 Slaganje korak po korak

1. Priprema ploče
Sve počinje od Asusove matične ploče ROG Zenith Extreme bazirane na AMD-ovoj platformi x399. Pregledajte izgled ploče i lokaciju konektora kako se ne biste morali mučiti kada je već montirate u kućište. Disk M.2 SSD dolazi ispod zaštite s desne donje strane matične ploče koji treba maknuti prije instalacije diska. Korisno je i locirati spojeve za ventilatore kućišta jer u slučaju da sistem ne prepozna ventilator na izlazu za procesor, javljat će grešku prilikom starta. Korisno je znati i da ova ploča ima displej OLED za prikazivanje eventualnih grešaka pri radu računala.

korak2. Procesor
Prvi je na redu sam procesor. Znatno je veći, pa se AMD odrekao pinova na samom procesoru radi veće sigurnosti tijekom rukovanja. Uključuje korištenje odvijača koji se dobije uz svaki procesor te umetanja procesora u posebnu vodilicu koja će ga držati uz pomoć narančaste plastike. Pritisnite vodilicu u utor te sve poklopite držačem procesora koji na kraju zategnite odvijačem, naravno, koristeći zdrav razum da ne pokidate neki od dijelova ploče.

korak 23. CPU hladnjak
U slučaju da imate vodeno hlađenje možete ga sad spojiti s procesorom minimalizirajući daljnje petljanje kad bude u kućištu. S procesorom ste dobili držač pumpi od standardnih AiO vodenih hlađenja kako bi se poklapala s ovim većim procesorom. Pažljivo zatežite vijke po dijagonali. Dovoljno ih je zategnuti toliko da se više nijedan dio ne trese kada ga prodrmate. Drugim riječima, nemojte pretjerati u zatezanju, da ne pokidate svoju skupocjenu investiciju.

korak 3

4. RAM memorija
Sada možete umetnuti RAM pločice vodeći računa o  njihovu pravilnom sjedanju u utore, jer upravo one najčešće izazivaju probleme kada je sve složeno. Svaka matična ploča imat će u uputama informacije o načinu spajanja RAM-a ovisno o utorima na ploči, kako bi sve pravilno funkcioniralo, ponajviše mogućnost upravljanja memorijom Quad channel.

korak 4

5. Ugradnja
Matičnu ploču sada možemo ugraditi u kućište po izboru. Asusova matična ploča je faktora EATX,  što znači da je nešto šira od standardnih ploča za prosječnog korisnika, pa bi vam mogla raditi probleme s kablovima ako na to ne mislite unaprijed. Mi smo se odlučili i za dobar pogled te smo uzeli kućište od kaljenog stakla za koje se trebalo i malo potruditi oko organizacije kabala. Matičnu ploču drži devet standardnih vijaka.

korak 5

6. Napajanje
Napajanje se nalazi na podu kućišta te vuče hladan zrak izvana i izbacuje ga sa stražnje strane kućišta. Jednostavno se pričvrsti s četiri vijka, a preporučuje se modularna verzija radi vaše lakše kontrole nered koji nastaje ogromnom količinom neiskorištenih kabela.

korak 6

7. Preostaje još spojiti grafičku karticu
Jednostavnim pritiskom u matičnu ploču sjeda i zadnja komponenta. Grafičku karticu sada valja spojiti s napajanjem i ne zaboraviti je pričvrstiti vijkom za zadnju stranu kućišta kako se ne bi savijala pod vlastitom težinom. Provjerite i da kablovi napajanja nisu u doticaju s ventilatorom s donje strane grafičke kartice, ako ga vaša kartica ima.

korak 7


Stroj VIDIlab u rukama profića: Real world stress test

Ultimativno radno računalo odnijeli smo u svjetski poznatu developersku tvrtku Microblink u kojoj smo Threadripper based konfiguraciju podvrgnuli pravim radnim zadacima, a zaključci su i više nego pozitivni za AMD.

test 1LEAD DEVELOPER: U Microblinku Nenad Mikša preuzeo je kontrolu nad Vidilab strojem i iscijedio iz njega zadnji thread procesora. Krajnji rezultat mogao bi zanimati sve koji troše bogatstvo na Xeon arhitekturu.

Sreća da na 16 kat poslovne zgrade u Strojarskoj nismo morali sami nositi radnu kantu Vidilab, nego nam je pametni lift odredio liniju D za uspon. I dok smo hopsali između 16. i 14. kata, raslo je naše uzbuđenje, jer smo zapravo htjeli vidjeti što stvarno Threadripper može u realnom scenariju koji treba ljudima koji žive od rada na ovakvim strojevima. Ne samo da dobro žive, nego su u Microblinku i posebno odvojenom Photomathu postali poznati u svjetskim  okvirima.

Osim domaćina i osnivača Damira Sabola, ljubazno nas je dočekao i Nenad Mikša, tata-mata za ArchLinux na kojemu se odvijaju testovi, inače lead developer.
Našu konfiguraciju Vidilab usporedili smo s Microblinkovim build serverom koji sadrži dva procesora Intel Xeon E5-2650 v2  (s ukupno 16 fizičkih jezgri i 32 threada), te u kombinacijama s dva klasična hard diska u polju RAID0 i NVME SSD-om. Radna stanica Vidilab također je imala dvije diskovne kombinacije, klasični model SATA III SSD i model NVME.


Što se vrtjelo?
Na najnovijoj verziji operativnog sustava ArchLinux kompajlirao se MicroBlinkov source cod za sve proizvode (BlinkBarcode, BlinkID, BlinkInput i PhotoPay).
„Riječ je o kompajliranju oko 1700 C++ source fileova pomoću GCC-a 7.2.0 i sustava Ninja build generirana uz pomoć build system generatora CMake . Nakon što se source iskompajlirao, izvrtjeli smo sve unit i integration testove koje MicroBlink vrti prije svakog releasa svojih proizvoda. U ovom je slučaju riječ o vise od 3000 pojedinih testova koji uglavnom rade tako da učitavaju videosekvencu te obavljaju prepoznavanje karakteristično za MicroBlinkove SDK-ove na toj videosekvenci“, objasnio je Nenad Mikša.

Dio testa s kompajliranjem vrlo je intenzivan na procesor i intenzivan na disk, no pritisak na procesor je mnogo veći nego na disk. S druge strane, MicroBlinkovi testovi imaju jednak intenzitet i kod korištenja diska i kod korištenja procesora.
Kao što možemo vidjeti u tablici, vrijeme kompajliranja na Vidilabovu računalu u dva scenarija se praktički nije promijenilo, dok vrijeme testiranja ovisi i o disku, a budući da je na prvom disku testiranje trajalo kraće, možemo zaključiti da je navedeni disk brži.

Rezultati s MicroBlinkova build servera dobiveni su tako da je isti source code stavljen na RAID0 kombinaciju dvaju rotacijskih diskova Seagate Constellation ES.3 ST1000NM0033 1TB 7200 RPM 128MB. Zatim su se source code i testni podaci preselili na NVME Samsung SSD 950 PRO 512GB SSD i ponovio se test.

„Za razliku od sintetičkih testova koji se inače koriste (računanje broja pi za procesor ili random read/write za testiranje diska), testiranje pomoću kompajliranja izvornog koda koji se koristi u stvarnim situacijama može dosta realnije prikazati performanse samih komponenti, ali i njihove međusobne interakcije. Budući da naši testovi svoje rezultate zapisuju natrag na disk (no pisanje je zastupljeno u mnogo manjoj mjeri nego čitanje), drugo pokretanje na istom build folderu je konzistentno brže nego prvo pokretanje (osim na SSD disku na SATA priključku u Vidilab računalu). To se ponašanje eventualno može objasniti efektom cachea na disku, no za detaljniju analizu potrebno je vise istraživanja. Na kraju opširnog testiranja, rezultati pokazuju da je AMD Threadripper brži od dva Xeona zajedno“, zaključio je Mikša. 

test 2U HLADNOJ SOBI CEO Mikroblinka Damir Sabol pokazao nam je jednu od serverskih soba sa build serverima protiv kojih se borio Vidilab ultimativni radni stroj.

Većina developera u Microblinku svoj posao obavlja na MacBook pro prijenosnicima, pa smo iz fore testove odvrtjeli i na toj platformi. Doduše, na OSX-u nema GCC-a, nego Clang koji je nešto brzi od GCC-a, pa tako rezultati nisu posve usporedivi, ali su, kao što vidite iz tablice, zanimljivi. Budući da se u Vidiju osim računalima, često bavimo i pametnim telefonima čije se mogućnosti i performanse direktno odražavaju na aplikacije i sustave koje radi ova tvrtka, pitali smo developere kako ocjenjuju mogućnosti različitih smartphone-platformi.

Prema njihovim iskustvima iPhone i iOS daleko su ‘ispoliraniji’ proizvodi s puno manje problema i boljim mogućnostima softvera. Svi testovi normalno se mogu odvrtjeti i cijela platforma je daleko naprednija od Androida. Kod zelenog tabora nema nekog proizvođača koji bi se mogao izdvojiti, svi su uređaji njima jednako problematični. S njihove strane postoji samo dvojba imate li ili nemate novca. Ako imate, trebate kupiti novi iPhone, ako nemate, kupite stariji.

test 3Testni rezultati Microblink radnih zadataka

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

Newsletter prijava


Kako izgleda naš posljednji newsletter pogledajte na ovom linku.

Skeniraj QR Code mobitelom i ponesi ovu stranicu sa sobom

AMD Threadripper Vidilab konfiguracija jača od dva Xeona - VidiLAB - QR Code Friendly