Druga po redu verzija Sonyjevog prosumer fotoaparata stigla je u naše ruke. Kao što je već poznato, RX10 je sazdan na temeljima izvrsnog modela RX100, uz dodatak većeg objektiva koji nudi raspon od 24-200 mm uz fiksni otvor blende od f/2.8. Prednost konstantnog otvora je što pri zumiranju ne dolazi do promjene blende pa tako ni ekspozicije, što je posebno važno pri snimanju videa i to je jedna namjena gdje RX100 II briljira.
No, nije sve tako bajno, u usporedbi sa RX100 IV koji je trenutno najmanji i najnapredniji kompaktni fotić, RX100 II je prava mrcina uz masu od 813 grama, tako da zaboravite bilo kakvo spremanje po džepovima, pa čak i u manje torbice.
Kao i kod RX100 IV Sony je ugradio mogućnost snimanja 4K videozapisa uz maksimalnu brzinu zatvarača od 1/32000 s, uz mogućnost snimanja slow motion videa u 250, 500 i 1000 fps. Za sve to trebat će vam brza SD kartica, a nekakvu prolaznu kvalitetu možete dobiti na 250 i eventualno 500 fps, dok 1000 fps možete koristiti u „eksperimentalne“ svrhe. Obzirom na veće tijelo, elektronsko OLED tražilo od 2,35 milijuna piksela nalazi se na vrhu fotoaparata, a ekran je zakretan i nije osjetljiv na dodir.
Kao i kod prethodne verzije, ugrađen je 1-inčni senzor od 20 megapiksela, no sada se radi o EXMOR RS senzoru u koji je inkorporirana DRAM memorija koja služi kao buffer te omogućuje maksimalnu brzinu okidanja od 14 fps, te (HFR) High Frame Rate video.
Ono što RX100 II čini podesnijim za video je i to što je ugrađen priključak za vanjski mikrofon, nešto što je na nesreću izostalo na RX100 IV. Tu je i XAVC-S video kodek koji omogućava snimanje u bitrateu do 100 Mbps, 4K video (bez ograničenja od 5 minuta), focus peaking (za lakše ručno fokusiranje) i zebra uzorak (za prikaz preeksponiranih dijelova scene) - videografski san.
Djelomično zakretan Ekran ne prepoznaje dodire i nije zakretan po vertikalnoj osi
F/2.8 objektiv pravi je highlight ove priče. Ono što mu nedostaje kod snimanja videa je bolji odziv pri fokusiranju i zumiranju – u tome su i dalje najbolji pravi objektivi s fizičkim vezama, a ne elektronskim.
Što se fotografija tiče, one se dobro drže do ISO 3200, pa čak i ISO 6400, a RAW fotografije nude veliku fleksibilnost pri posvjetljavanju tamnih dijelova.
Kao i kod RX100 IV, izbornici su zbunjujući i gotovo beskonačni, no obzirom na hrpu ugrađenih funkcija, to nije čudno. Prsten oko objektiva za odabir f stope može biti klikabilan ili gladak, bez naglih prijelaza između stopa, što je posebno prikladno za „neprimjetno“ podešavanje blende pri snimanju videa. Nedostatak je što se zumira isključivo polugicom na okidaču, a to nije baš brzo.
Što se tiče cijene, ona je značajno narasla u odnosu na kompaktni RX100 IV, pa je čak i dostigla cijenu poluprofesionalnih full frame fotoaparata (Canon 6D i Nikon D610) – bez objektiva.
Ručni rad Dva prstena na objektivu omogućavaju izbor f stope, te manualno fokusiranje
Iskreno, toliko je veći od RX100 i toliko skuplji da se ta dodatna investicija ne čini isplativom, osim ako baš ne želite posjedovati najbolji prosumer fotić na tržištu. Previše je dimenzija žrtvovano za veći domet objektiva.
