Ovaj “debeljuco” nas je u startu oduševio jednostavnom instalacijom. Na 1150 LGA socket potrebno je doslovce 2 minute da se pravilno instalira na svoje mjesto, a još toliko da se radijator instalira na željeno mjesto koje je uglavnom već predefinirano (stražnji dio kućišta), jer zbog duljine i (ne)fleksibilnosti cijevi jedino odgovara standarda pozicija iznad backplatea koja inače služi za ispuh toplog zraka od procesora. Cijevi su dosta krute i nama osobno s ne oku lijepim rebrastim dizajnom. Osim ovog socketa, podržani su i svi ostali socketi, AMD LGA AM2/AM3/AM3+/FM1/FM2+ i Intelov LGA 775/1156/1155/1150/1366/2011.
Nakon što smo instalirali hladnjak Enermax Liqmax 120S na naš i7 – 3770K, krenuli smo lagano na testiranje. Možda najzanimljiviji feature jest ručna regulacija brzine ventilatora na samom ventilatoru koja se može regulirati kroz tri stupnja. U ta tri stupnja oni je dodatno reguliraju kroz PWM. U paketu se dobije jedan komad 120 mm i spaja se direktno na CPU FAN header ploče. Pumpa nije bila toliko glasna u radu, dok su ventilatori već i na srednjoj, medium brzini vrtnje već bili čujni. U mirovanju i stock postavkama procesora možda i nije toliko očita razlika u temperaturi u odnosu na ostala zračna hlađenja, ali pri punom opterećenju se već vidi razlika, pogotovo kada je u pitanju “žešći” overclocking.
Tako se recimo pri 1,35 V i 4,7 GHz procesor ugrijao na 65 °C uz srednju briznu ventilatora, što je prilično impresivno. Na stock brzini nije niti prelazila 50 °C, točnije tek 45 °C. Ovi rezultati možda i nisu čudni ako se uzme obzir da je cijena ovog hladnjaka kreće oko 500 kuna. Za sve one koji misle držati svoj sistem 24/7 pod OC-om procesora, ne bi trebali gledati dalje od ovog hladnjaka.
