Stalno glasno mantramo da je ipak bilo bitno da sve to vrijeme idemo korak po korak u tom napretku pa da od prvih PC XT kutija koje smo nagurali na svojim stolovima osamdesetih godina, strpljivim čekanjem gotovo tri desetljeća i putujući kroz Moorova proročanstava, stignemo do supermoćnih i7 procesora... jer naravno drugačije nismo mogli nego, korak po korak. Svaka nova tehnološka spoznaja došla nam je baš kad smo bili zreli za nju i niti prije niti dan kasnije.
"Silicijska dolina između Medvednice i Samoborskog gorja"
Pa što bi bilo da smo tada osamdesetih u školu na sat razredne zajednice donijeli tanki plosnati uređaj po kojemu možemo prstima pomicati šarene slike, gledati ocjene ili pak pričati s nekim na drugom kraju planete. Sablaznili bi se svi u školi, bili bi stjerani u kut i za uši odvedeni do ravnatelja na razgovor u najboljem slučaju, misleći da smo izveli neku opasnu i gotovo okultnu psinu. Bili bi izolirani kao čudaci. Ako bi uopće preživjeli.
Dakle, novu tehnologiju prihvaćamo i koristimo kako evolucijski društveno i socijalno sazrijevamo, reklo bi se. Ali zapravo ta teorija baš ne drži vodu... Naime, u Africi nasuprot blještavim modernim metropolama poput Adis Abebe koje danas izgledaju modernije nego europski velegradovi, u tehnološki vrlo nerazvijenim područjima Nigerije, Tanzanije i Kenije gdje se ljudi većinom još uvijek koriste uljnom svjetiljkom kako bi osvijetlili svoj dom od trske i zemlje, a prva tržnica gdje mogu prodati svoju kozu im je udaljena dan bržeg hoda kroz prašnjave staze afričkih savana. E baš u tom zabitom kraju je top tehnologija odigrala ulogu kakvu je imao onaj crni monolit u Odiseji 2001.
Trenutak spoznaje za milijune ljudi je bilo držanje mobitela u rukama s kojim su odjednom bili povezani sa svijetom prije nego li im je zasvijetlila žarulja u staji. U Keniji je dakle u samo 4 godine, zahvaljujući mobilnom bankingu i mogućnosti da se izvrše mikro transakcije, dakle kupi ili proda naramak farmerskog blaga za par kenijskih novčića, omogućen strelovit rast ekonomije pa je zahvaljujući tome čak 75% ljudi u svega nekoliko godina gotovo trenutno dobilo jednostavan pristup bankovnom računu. Ono što im je sada slijedeći korak je kako te mobitele napuniti jer su im oni sada novčanik ali i zavjetni kovčeg obiteljskog napretka. Dvojica mladih Danaca su kroz startup M-PAYG pokrenula inicijativu da se masovno omogući milijunima afričkih domova pristup struji kroz mobilne solarne panele koji bi kroz pretvarače omogućili struju za svega 5 američkih dolara upravo koliko sada troše za ulje koje im je potrebno za svjetiljke. Ali, ono što je još bitnije, te mobilne solarne mini elektrane imat će i internetsku konekciju pa bi tako zajedno činile veliku mrežu, svojevrsni grid koji će dvojica Danaca nadograđivati šaljući im periodično novi firmware kao što to dobivaju vlasnici Tesla automobila. Izgradit će tako samo njihovu mrežu. Sasvim posebnu i moćnu mrežu na koju će nadograđivati malo po malo element po element. Civilizacijski napredak milijuna u svega nekoliko koraka. Internet of Things u svom nativnom obliku.
Energija. Besplatna i sve dostupna je ključ i karika koja će nas uskoro dignuti na idući nivo onog što će promijeniti lice zemlje i civilizacije baš kao što je to bilo s internetom.
U ovom broju vam zato donosimo prvi pogled na nove cool horizonte svijeta mikrokontrolera, novog ekosustava koji će vas odvesti u svijet neslućenih spoznaja stvaranja sasvim novih uređaja koje ćete spajati na internet. Ova tema je naš poticaj da dotaknete svoj crni monolit i započnete avanturu kreiranja nečeg jedinstvenog ili bar da nagovorite nekoga da to počne raditi, a vi mu budite manager koji će to prodati svijetu. Naravno, mi ćemo rado pisati o vašem uspjehu :-)
Nije prošlo previše godina od kada su dečki u Inetecu, tvrtki pored Zagreba par kilometara od poznate Rimčeve „garaže“ pokrenuli proizvodnju posebnih robota za čiju proizvodnju ne postoji baš puno pametnih tvrtki u svijetu. Priča je inspirativna. Danas oni doslovno pokoravaju najbolje svjetske proizvođače robota jer su uporno radili da baš njihovi budu najbolji i jedinstveni.
Izgleda da polako dobivamo Silicijsku dolinu na ravnicama između Medvednice i Samoborskog gorja. Sve drugo , a vrijedno pažnje vašeg zahtjevnog tehnološkog nepca opisali smo u ovom broju i nemojte si dati odmora sve do posljednje stranice ovog broja. Pročitajte baš sve poslastice. V1d1mo se!
Sadržaj časipisa Vidi 254 potražite na ovom linku!
