Doslovno su nedostupne i više ih ne možete dosegnuti pa venete iznutra. Softver u vašoj glavi možda bi i producirao kakvu želju za akcijom nekog osobnog i samo vašeg ekstremiteta, ali jednostavno vaš hardver vas ne sluša pa se morate pomiriti s činjenicom da će se, prije nego što se stvari s vašim mogućnostima bitnije poboljšaju, još sve malo pogoršati, osobito u perspektivi samopouzdanja.
"Cijela ideja da se robotima dodijeli status osobe kako bi se zaštitila radna mjesta je besmislena, jer ih onda možda treba dati i CNC strojevima"
I ne, naravno, iako ste možda pomislili baš na to, ne pričam ovdje o nemoći reproduktivnih dijelova naših organizama. Upravljač za TV je miljama daleko za vaš ograničeni doseg, a prekidač za svjetlo vam se čini izazovom koji je bolje prepustiti nekim novim generacijama koje će ući u vašu sobu. I baš tada puno razmišljate (sigurno mislite: "ko o čemu, evo opet će on o svojoj omiljenoj temi"), naravno, o pametnom domu i robotima!
Sada smo čak napravili i temu o trenutnim mogućnostima pametnog doma koje su vam dostupne za tek nešto malo utrošenog novca i vremena, ali smo pričali i o onome što dolazi i što su izazovi s kojima ćete se tek susresti. Naravno da su nam već sada dostupne razne korisne IoT stvarčice koje možete nabaviti od tvrtki koje čak to redovno nude i u oglasima ovog časopisa, no ono što dolazi još je i zanimljivije za promisliti.
Naime, trenutno u Europskom parlamentu traju ozbiljne rasprave treba li robotima dati status osobnosti kako bi, naravno, poslodavci mogli i morali na njih plaćati doprinose i poreze kako ne bi samo tako ugrozili radna mjesta i potjerali nas sve u prijevremenu mirovinu.
Problem je što nije sasvim jasno kada točno robot postaje porezni obveznik jer on nema svijest; za sada mnogi niti ne izgledaju humanoidno i nije jasno što robota čini robotom-osobom i dijeli ga primjerice od pametnog usisivača koji je spojen na Internet i sam je smart home gateway pa čak i koristi neke pametne algoritme te mudro uči kako prljate prostor i kako vam najbrže može očistiti stan.
Postoje „tri zakona o robotima“ koje dobri poznavatelji SF-a znaju jednako dobro kao i ozbiljne Njutnove aksiome koje su učili u školi. Promovirao ih je legendarni Asimov u kratkoj SF priči „Runaround“ još dok je svijetom bjesnio Drugi svjetski rat.
No, prvi od ta tri zakona – da robot ne smije naštetiti čovjeku činjenjem ili čak i nečinjenjem, bojim se da je već pregažen jer su svjetske vojske najbolji naručitelji tih spravica koje se koriste već sada u raznim ratovima odnosno „širenjima demokratskih vrijednosti“, rekli bi često političari koji ih sponzoriraju.
Ne zalazim u religijske dvojbe kako se neki time sada prigodno bave, ali tu zaista ne vidim jasnu crtu koja će dijeliti robot-osobu s poreznim brojem od mojeg budućeg pametnog frižidera koji će mi možda s vremenom čak biti i blizak sugovornik :-)
Cijela ideja da se robotima dodijeli osobnost, kako bi se zaštitila radna mjesta, besmislena je jer ih onda možda treba dati i CNC strojevima koji su već odavno mnoge poslali u mirovinu u tvornicama širom svijeta. Roboti su za sada, dok ih mi kreiramo, samo dio smart worlda kojeg smo stvorili i možemo ga uklopiti i u budući smart home, no ne smijemo zaboraviti da su to samo igračke i tako će ostati sve dok ne počnu snivati svoje električne snove. Snovi su upravo ti koji nama ljudima za sada daju prednost u tom nametnutom dvoboju robota i ljudi. Snovi su ti koji su nas doveli do toga da kreiramo ovaj novi svijet. Ne moramo se bojati svojih snova, ako znamo kad smo budni.
Uživajte u čitanju ovog odličnog broja i VIDImo se idući mjesec kad se dan i noć poravnaju u proljetni ekvinocij!
Sadržaj Vidija 252 pročitajte na ovom linku.
